Radio Herceg-Bosne
Učitavanje...
Anketa
Ja sam slušatelj koji ima:

Pretraga

[AUDIO] Prva godišnjica smrti generala Slobodana Praljka

Objavljeno 29.11.2018. 19:24

Navršilo se točno godinu dana od srijede 29. studenog 2017. kad je okončan najdugovječniji sudski proces ikad, a vjerojatno i jedan od najsloženijih u povijesti.

Proces u kojem je donesen konačan, ali i vrlo diskutabilan, zaključak kako su šestorica Hrvata iz Herceg-Bosne Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić ratni zločinci, odnosno dio šireg “Udruženoga zločinačkog poduhvata” s ciljem etničkog čišćenja, progona i istrebljivanja Bošnjaka/Muslimana, koji svoje korijene ima u Republici Hrvatskoj, predvođen prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom.
U donesenoj pravomoćnoj presudi Haaškoga suda Prliću je potvrđena zatvorska kazna od 25 godina zatvora. Stojiću, Praljku i Petkoviću potvrđena je kazna od 20 godina zatvora, Ćoriću je potvrđeno 16 godina zatvora, dok je Pušiću potvrđena jedinstvena zatvorska kazna od 10 godina. Ukupno 111 godina zatvora.
Unatoč svim dostupnim dokazima koje je obrana “šestorice” ponudila, dokumentima, činjenicama koje su iznijeli i koje odgovaraju realnom stanju na terenu, suci u Žalbenom Vijeću Međunarodnoga suda za ratne zločine u Haagu, predvođeni predsjedavajućim Maltežaninom Carmelom Agiusom, utvrdili su jedan presedan u međunarodnom kaznenom pravu. Iz cijelog procesa selektivno, neobjektivno i pristrano su odabrali komadiće slagalice koje je ponudilo Tužiteljstvo Haaškoga suda, i koja je izgleda bila poznata odavno, samo je mnogi nisu htjeli vidjeti.
Iako je službeno nastao s ciljem utvrđivanja istine za vrijeme rata na području bivše Jugoslavije, stvaranja mogućnosti pomirenja, kažnjavanja ratnih zločina, te mogućnosti svojevrsnoga zadovoljenja pravde za sve žrtve, s jasnim vremenskim odmakom teško da se može govoriti da je bilo što od toga taj sud u potpunosti ostvario.
Teško je tražiti istinu među sucima koji nemaju nikakva iskustva oko ratnih sukoba, dolaze iz različitih dalekih područja, pa samim time nemaju nikakvih dodirnih točaka s bivšom Jugoslavijom, a kamoli da poznaju povijest tih zemalja i naroda, a zasigurno ne poznaju (dovoljno) kako se odvijao rat na ovim područjima.
Ipak, jedan čovjek nije mogao prihvatiti bezobrazno “cerenje” međunarodne pravde, točnije preplaćenih pravnika s moralno superiornim stavom u odnosu na “primitivne Balkance koji svako malo ratuju”. Hrvatski general Slobodan Praljak, nakon što mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora, napravio je jedan potez koji je bio naizgled protiv njega samoga, ali potez vrijedan toga da ta presuda ne prođe kao “još jedan običan dan u uredu” haaških sudaca.
Nakon što je s prijezirom odbacio tvrdnje suda da je ratni zločinac i ispio bočicu otrova, u sudnici je nastala totalna konfuzija i muk. Samodopadne hladne osmjehe haaških birokrata zamijenili su šok i nevjerica. Po zahtjevu obrane, suđenje je privremeno prekinuto, a general Praljak hitno je odvezen u bolnicu, ali djelovanje otrova bilo je presnažno i nije mu bilo spasa. Haaški sud u proteklih je godinu dana izvršio istragu, ali nije utvrdio na koji način je Praljak unio bočicu otrova. Ostalo je nerazjašnjeno na koji način je general unio bočicu otrova u sudnicu u Haagu, ali isto tako ostaje nerazjašnjeno pitaju li se ikada ti hladni birokrati jesu li postupili ispravno?
Odmah isti dan doznalo se kako bi general Praljak, da je prihvatio ovakvu kaznu, uskoro mogao postati slobodan čovjek. Naime, prema međunarodnim propisima optuženik nakon odslužene 2/3 zatvorske kazne ima pravo podnijeti zahtjev za slobodu, a s obzirom na to da se general Praljak dobrovoljno predao u travnju 2004. godine, i da je od tada gotovo cijelo vrijeme bio u pritvoru, takvi uvjeti vrlo brzo bi se stekli.
Zbog toga je general Praljak odlučio poslati jasnu poruku oduzimanjem vlastitoga života, jer ga je od svega najviše boljelo nepravično suđenje, a jednostavno nije mogao nastaviti živjeti s vječnom etiketom ratnoga zločinca.

Hrvatima u BiH nije sporno da svaki zločin treba biti sankcioniran, pa bio to i onaj učinjen s njihove strane.
Većina njih čula je za događaje u Ahmićima, Dretelju, Gabeli i Heliodromu, i zasigurno imaju o tome svoje mišljenje. No, s pravom se pitaju je li oko svega toga osuđen krivi čovjek, odnosno krivi ljudi? Također, boli ih što se neki drugi nimalo ne stide svojih zločina nad Hrvatima, štoviše, predstavljaju ih kao “patriotske činove”, a sankcije za odgovorne pojedince gotovo i da ne postoje, kako od Haaškoga suda tako i od domaćih sudova u BiH.
Hrvate boli Konjic, Jablanica, Bugojno, Grabovica, Trusina, Doljani, Uzdol, Križančevo selo, Buhine kuće, Stipića livada i brojni drugi nesankcionirani zločini počinjeni pod izravnom naredbom vrha Armije BiH. Boli ih što se kroz ovu Haašku presudu nastoji samo njih prikazati kao zločince, bez obzira na to što neki ističu kako ne može biti odgovoran jedan narod već pojedinci.
I točno je da ne može biti odgovoran jedan narod za bilo što, ali kako to da narodu koji je prvi stao u obranu BiH treba dati najrigoroznije kazne za sami zapovjedni vrh njegove vojske? Ono što je presuđeno, ostat će zabilježeno u povijesti, a ta povijest će nakon 50 ili 100 godina pokazati kako je hrvatski narod prema ovoj presudi dao “najzločestije” pojedince u nesretnom ratu u BiH.


U Matici hrvatskoj u Zagrebu danas je održan znanstveno-stručni skup "Ustavna država i haške presude" gdje su stručnjaci godinu dana poslije drakonske presude Hrvatima iz BiH raspravljali o pravnoj i političkoj dimenziji Haaškoga tribunala,  kazneno-pravnim aspektima presude u slučaju Prlić i drugi, institutu udruženoga zločinačkog pothvata, sudskoj politici neprihvaćanja dokaza te vjerodostojnosti svjedoka.hrvatski stručnjaci godinu dana poslije drakonske presude Hrvatima iz BiH raspravljali o pravnoj i političkoj dimenziji Haaškoga tribunala,  kazneno-pravnim aspektima presude u slučaju Prlić i drugi, institutu udruženoga zločinačkog pothvata, sudskoj politici neprihvaćanja dokaza te vjerodostojnosti svjedoka.
U drugom dijelu skupa povjesničari će kroz pitanja položaja BiH od Berlinskoga kongresa do Domovinskoga rata, političkom i vojnom kontekstu hrvatske borbe u BiH,  kontinuitetu velikosrpske politike i hrvatskoj ulozi u spašavanju Muslimana te Banovini Hrvatskoj u slučaju Prlić i drugi osvijetliti stvarno stanje, okolnosti i podlogu događaja tijekom rata u BiH.

Na skupu je sudjelovao i Miroslav Tuđman koji je ovim povodom gostovao u programu Radija Herceg-Bosne, a razgovor s njim možete poslušati na priloženoj poveznici.


Radio HB - Otvoreni program - Miroslav Tuđman


Gosti Otvorenog programa urednice Mirjane Šimunović bili su i Zvonko Vidović, voditelj Ureda za pravnu pomoć braniteljima pri Glavnom vijeću HNS-a i Lazar Martinović, predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HNŽ-a. Razgovore s njima možete poslušati na priloženim poveznicama.


Radio HB - Otvoreni program - Zvonko Vidović


Radio HB - Otvoreni program - Lazar Martinović

Ovu temu obradila je i NAŠA TV u emisiji Argumenti urednika Milana Šutala koji je ugostio Željka Raguža, ravnatelja Dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH i Mirka Zeleniku, logoraša i bivšeg predsjednika Hrvatske udruge logoraša u BiH. Cijelu emisiju koja govori o dvostrukim mjerilima haškog suda i bosanskohercegovačkog pravosuđa možete poslušati na priloženoj poveznici.


Radio HB - ARGUMENTI - Željko Raguž i Mirko Zelenika

» Uvjeti korištenja

Software i dizajn www.creatixbih.com.